Mnogi od nas misle da bi naša djeca trebala manje gledati televiziju i manje boraviti na kompjuterima, no nedovoljno truda ulažemo u to kako da participiramo i pomognemo u osmišljavanju slobodnog vremena naše djece.

Jedan je dio djece uključen u slobodne aktivnosti koje nude škole ili u sportske aktivnosti koje nude klubovi u gradu u kojem živimo. No, nemali je broj djece koja nisu uključena u takve aktivnosti i nakon škole svoje slobodno vrijeme provode kod kuće i to najčešće ispred TV. Na žalost, ako malo sjednemo s njima pred ekrane, možemo se zapitati što sve naša djeca ”upijaju” posredstvom televizijskih programa.

Naše intervencije poput :”Dosta je gledanja TV, vrijeme je za učenje !” ili ”Nemaš pametnijeg posla osim gledanja sapunica?” nisu učinkovite, ne dovode do promjena u obrascima naše djece. Vrijeme je da se aktivno uključimo u njihovo odrastanje. Igra nije predviđena samo za za djecu. I za nas je poticajno da sudjelujemo s našom djecom u igri !

Cilj uključivanja u svijet naše djece kroz igru, nije odbaciti televiziju i kompjuter, radi se o ravnoteži a ne o iskorjenjivanju !

Aktivnosti koje odabiremo prilagođavamo uzrastu i sposobnostima svoga djeteta. Ako aktivnost koju odabiremo nije prilagođena djetetu, dijete će ju odbaciti. Nadalje , važno je da u igri, aktivnosti koju smo odabrali budemo fleksibilni, da dijete ima mogućnost voditi igru, te da i samo može izmisliti vlastitu verziju igre. Tako hrabrimo kreativnost i samopouzdanje našeg djeteta. U igri razvijajmo suradnju, nije važno pobijediti, važno je razvijati osjećaj za timski rad, dobro se zabaviti, opustiti i nasmijati.

Neke od igara koje možemo igrati s djecom koja pohađaju niže razrede osnovne škole (dob 7 do 11 godina) :

1. Trik sa šeširom : Potrebno je uzeti bilo kakav šešir i snop igraćih karata. Šešir staviti na sredinu sobe, karte podijeliti sudionicima igre. Igra se sastoji u tome da se natjecatelji izmjenjuju u bacanju karata. Vjerujte, teže je nego što izgleda ! Udaljenost od šešira treba prilagoditi uzrastu djeteta, veće dijete, veća udaljenost. Igrač koji ubaci najviše karata 2 započima sljedeći krug. Na kraju tko je ubacio najviše karata zaslužuje da mu se poklonimo sa šeširom!
2. Obiteljsko stablo : Potreban je veliki list papira (ili hamer) i drvene bojice ili flomasteri.
   Na velikom listu papira zajedno s djetetom nacrtajmo kućice za rođake, počevši od vrha sa najstarijim naraštajem. Neka djeca sama upišu imena. Ako želimo da bude više detalja, u kućice možemo zalijepiti fotografije onih koji u njima”stanuju”. Nakon toga neka dijete, pored kućice napiše kratku priču o svakome, potaknimo dijete da sastavi čim više takvih malih priča !Kada rođaci dođu u posjete, pokažimo i pohvalimo uradak našeg djeteta !
3. Gledanje oblaka : Potreban je lijepi dan i oblaci ! Smjestimo se s djetetom na balkon, ispred kuće, na zidiću, na livadi ili plaži i počnimo gledati oblake (ako je moguće lezimo). Nema službenih uputa, svatko jednostavno kaže što vidi, naizmjence dijete pa mi…Igra se može igrati i dok se s djecom vozimo u automobilu pod uvjetom da je lijepi dan i ima oblaka.
4. Brzo govorenje : Potreban je ručni sat, papir, olovka, po želji kazetofon (diktafon). Igra je jednostavna, koliko brzo možemo govoriti ? Odaberimo neku pjesmu ili recitaciju koju svi u obitelji znaju napamet. Izvadimo sat ili štopericu na mobitelu i viknimo :”Sad !” i tko je na redu neka izgovori tekst najbrže što može. Nema preskakanja riječi ! Bilježimo rezultate, a ako se želimo dobro nasmijati, snimimo svoje pokušaje brzog govorenja ! Neki put će nam se činiti da govorimo neki strani jezik !!!!
5. Vrh – Dno : Kada bismo htjeli na drugačiji način saznati od djece kako im je proteklo jutro, poslije podne ili cijeli dan odigrajmo ovu igru ! Vrh je aktivnost, događaj ili bilo što lijepo što se našem djetetu dogodilo, nešto čemu se radovalo ili se u tome ugodno osjećalo. Dno je ono što je toga dana oneraspoložilo naše dijete, nešto što mu se nije svidjelo. Isto vrijedi i za nas, i mi moramo s djetetom podijeliti naš dnevni vrh i dno. Na svakom se vrhu ili dnu možemo zaustaviti i o tome porazgovarati.

6. Fotografsko pamćenje : Potrebni su časopisi sa fotografijama ili omiljene knjige (priče) sa slikama. Dijete neka odabere sliku koja mu se sviđa i naka ju pročava neko vrijeme. Potom uzmimo časopis ili knjigu u svoje ruke, a dijete neka po sjećanju opisuje fotografiju ili sliku, pomognimo podpitanjima da se prisjeti čim više detalja. Nakon njega, mi smo na redu !

7. Pogodite predmet : Potrebna je neprozirna vreća, vrećica i mnoštvo malih predmeta izrađenih od različitih materijala i različitih oblika koje ćemo pokupiti po kući mi i naše dijete. I mi i dijete mora vidjeti što se stavlja u vreću. Nakon toga naizmjence zavlačimo ruku u vreću, dijete pa mi, i prije no što predmet izvučemo van, moramo pogoditi što držimo u ruci. Samo naprijed !

8. Igra pantomime : Potrebni smo mi i dijete i ideje ! Smisliti neku životinju, osobu, film koji ćemo oponašati, dok će onaj koji gleda, pogađati što je to što onaj drugi izvodi. Vrlo zabavno, smiješno i poticajno za učenje neverbalne komunikacije.